Uvod
Komunikacioni sistemi su okosnica našeg modernog društva, omogućavajući nam da prenosimo informacije na velike udaljenosti u samo nekoliko sekundi. Jedan od najvažnijih tipova komunikacionih sistema je optički komunikacioni sistem, koji koristi optičke kablove za prenos informacija u obliku svetlosti. U ovom članku ćemo istražiti osnove komunikacionih sistema i komunikacije optičkim vlaknima.
Šta je komunikacija?
Komunikacija se odnosi na vrstu sistema koji se sastoji od prijenosa, obrade, kontrole i prijema informacija, a koristi se za realizaciju procesa prijenosa podataka od tačke A do tačke B. Može se podijeliti na žičani komunikacioni sistem i bežičnu komunikaciju sistem. Žičani komunikacioni sistemi koriste kablove za prenos informacija, dok bežični komunikacioni sistemi koriste radio talase. Optički komunikacioni sistem je vrsta žičanog komunikacionog sistema.
Komunikacioni sistem se sastoji od predajnika, prijemnika, komunikacionog kanala i druge prateće opreme. Predajnik se koristi za pretvaranje signala snage u elektromagnetne signale, a zatim se signal prenosi komunikacijskim kanalom. Prijemnik se koristi za vraćanje primljenog signala na izvorni signal snage. Generalno, komunikacioni kanal žičanog komunikacionog sistema se sastoji od komunikacionih kablova, kao što su optička vlakna.
Kako funkcionira optička komunikacija?
Optički komunikacioni sistemi koriste optičke kablove kao medij za prenos informacija. Ovi kablovi se sastoje od sitnih staklenih ili plastičnih vlakana, tanjih od ljudske kose. Informacije se prenose preko optičkog kabla u obliku svjetlosti. To se postiže korištenjem izvora svjetlosti, kao što je laser, za pretvaranje električnog signala u svjetlosni signal. Svjetlosni signal se zatim prenosi preko optičkog kabla i prima ga fotodetektor na drugom kraju, koji pretvara svjetlosni signal natrag u električni signal.
Osnovni princip iza komunikacije optičkim vlaknima je fenomen potpune unutrašnje refleksije. Kada svjetlost putuje kroz medij, savija se dok prelazi iz jednog medija u drugi. U slučaju optičkih kablova, svjetlosni signal se šalje kroz jezgru vlakna, koja ima veći indeks loma od omotača, odnosno vanjskog sloja. Ovo uzrokuje da se svjetlost reflektira natrag u jezgro, umjesto da se gubi kroz oblogu. Ovaj proces refleksije nastavlja se niz dužinu optičkog kabla, omogućavajući prenos informacija na velike udaljenosti bez značajnog gubitka jačine signala.
Zašto komunikacija putem optičkih vlakana?
Postoji nekoliko prednosti korištenja optičkih komunikacija u odnosu na tradicionalne komunikacijske sisteme. Prvo, optički kablovi mogu prenositi podatke na mnogo veće udaljenosti bez gubitka jačine signala, što ih čini idealnim za komunikaciju na velikim udaljenostima. Drugo, optički kablovi su mnogo tanji i lakši od tradicionalnih bakrenih kablova, što ih čini lakšim za instalaciju i održavanje. Treće, optički kablovi su imuni na elektromagnetne smetnje, koje mogu poremetiti tradicionalne komunikacione sisteme.
Stoga, u komunikacijskom sistemu, ljudi radije biraju optički komunikacioni sistem zbog njegovih prednosti visoke efikasnosti, niske cijene, velikog kapaciteta i velike pouzdanosti. Na optički signal nije lako utjecati elektromagnetnim smetnjama, ima jaku sposobnost protiv smetnji i stabilan prijenos signala. Usvajanje ove tehnologije je poboljšalo komunikacioni sistem i učinilo komunikacijski sistem pouzdanijim.